20. 5. 2011.

Putovanja i njihovi počeci

Dok se spremamo za more, ushićenje nekako uspevam da kanališem novim plejlistama. Ali ovoliko sunca nakon ledenih meseci u četiri zida - predajem se: dangubovićke radnje kao što su premotovanje lične istorije putovanja mogu da počnu!


Najranije sećanje na putovanje počinje na selu. Takozvana švapska  kuća, drvena ljuljaška, veliko dvorište, ali i prvi susret sa spoljnim svetom u kom svi osim nas rade samo jednu stvar: voze se na svojim prikolicama dok im vetar duva kroz kosu. Prikolicu, niti kakav kabriolet, nismo imali. A bila je to takva prilika: vojvođanski putevi, beskrajnost njiva i neba! 



Mi smo imali smo tek golfa koji je svud sa sobom nosio zaparu ravnice, čak i na najdalje destinacije do kojih smo stizali. Sve to praćeno Nilom Jangom. O, kakvi dosadni sati, oko mene samo jedan te isti usijani asfalt i titraji dalekih prikaza od automobila, a ja gledam u svoj nos i pitam se da li će on tu biti stalno.

Prošlo je tako četiri-pet godina dok nismo stali da napravimo pauzu u Beogradu. Ćale je, ne znam šta hteo, a naleteo je na Terazijama na muzičku radnju. Bila je to za njega velika radost, a ispostaviće se i za mene. Prestala sam da zavidim seljanima na vetru u kosi, jer She's a Mystery, You Got It i Crying su bile bolje od toga. Pred dostojanstvom i svečanošću Roja Orbisona ništa nije imalo šanse.

1991. gledali smo neki njegov snimak na TV-u i tata je rekao: "Čoveče ovaj Roj se uopšte ne menja". Jedva sam dočekala da budem pametnija i informisanija od roditelja i da se osvetim za onog Nila Janga: "Ha,ha pa kad je umro još pre par godina, naravno da se ne menja!"

Sad shvatam koliko je bio u pravu. R. Orbison je nepromenljiv, ostaje kao veliko, široko nebo, sunce, vetar u kosi, miris njive, more...

                       
                           

4 коментара:

  1. Možda bi "I Drove All Night" legla uz ovaj tekst. Ili spot za "End of the Line", kad voz ide kroz neku ravnicu, a njegova gitara se klacka u stolici... ili pak "Not Alone Anymore"?

    ОдговориИзбриши
  2. U momentu izbora, In Dreams je zazvučala baš kako treba - umirujuće, valjda ima veze s čežnjom za tih par nedelja nerada koje se, avaj dogode samo jednom do dvaput u godinu dana.

    A tvoji predlozi su odlični, hvala!

    ОдговориИзбриши
  3. Baš pismeno i teresatno :)

    However, ova pesma mene uvek asocira na ovu scenu:
    http://www.youtube.com/watch?v=clZNwja8M3A

    Dejvid je Linč tako dobro utkao Roja Orbisona u svoje filmove da je to zvek.

    ОдговориИзбриши
  4. Pročitao si malo skriveno poglavlje ovde: upravo mi je Blue Velvet negde oko 2000. kliknuo refresh na R. Orbisona!

    A u Linčovim filmovima uživam detinje i nekritički. Još od vremena Tvin Piksa.

    ОдговориИзбриши