Kuća plime i oseke

Postoji nešto kao osnovni ton, izgovoren, odsviran ili napisan, koji možemo da čujemo bilo gde na svetu. Kad se jednom nađemo na njegovoj talasnoj dužini, shvatamo da je veliki deo onog što nazivamo "kulturom" od malog značaja, da ne kažem bezvredno, i da šuplje zvuči. Možda se čitava stvarna kultura zasniva na tom osnovnom tonu i gradi iz jedne osnovne dimenzije, koja u sebi nosi uživanje u najprostijem.
(...) Prava poetika nalazi se negde drugde: ona je na velikim prostranstvima, u migracijskim pokretima, u najosnovnijim nužnostima, prvobitnim gestovima. (...) A kad je reč o teorijama, tumačenjima i računanjima, ja ih saslušam pažljivo, u kamenoj tišini, a onda se vratim na obalu ili pustaru, do neke stene na kojoj su mraz i morska so ispisali klimu vekova.


Iz ovog citata može se steći pogrešan utisak da autor "Kuće plime i oseke" želi biti kakav guru nama mladima, iscrpljenim na kraju radne nedelje. Ne, ovo je zbirka utisaka  Keneta Vajta (Kenneth White) koji prate njegovo ostvarenje sna da se sa ženom preseli na obalu Atlantskog okeana (on oblikuje klimu, vaja obale, prožima umove) ili običnim jezikom rečeno: o tome kako godišnji odmor postaje deo nečijeg normalnog toka stvari. K. Vajt i njegova Kuća provereno zaslužuju da se s njima provede dvesta strana.


A evo kako sam se ja provela.
Impresija za impresijom, pomislila sam da ću se strašno razočarati u ovog pisca koji je skovao reč Geopoetika, jer na početku samo nabraja činjenice i detalje o pronalaženju savršene kuće, gusarskog gnezda u Bretanji. Međutim oko šezdesete strane shvatam. Vajt je samo beskrajno zahvalan na svom novom okruženju, otud toliko dosadnjikavih detalja na početku. Kad počne da otkriva svoju bliskost s novom sredinom postiže bliskost sa mnom. Nenametljivo tek tu i tamo podiđe ljudskoj emociji kroz kakvu zgodnu sliku. Haos stena i hridi, kiše i vetra, lutanja šumama, uživanje u odjecima ciklona koji ipak ostaju na bezbednoj udaljenosti, nasuprot ušuškanom ateljeu, obredu ispijanja jutarnjeg čaja u fino zazelenjenom domu, divljenje mačku, biću s praga između dva sveta, prevođenje neverovatnih starih tekstova koje sakuplja po raznim mestima. Ima još toga... 


Ukoliko knjigu pozajmljujete iz Zemunske biblioteke, videćete magareće uši, to sam savijala listove da bih se kasnije vratila tim posebnim delovima i pribeležila ih negde. Prepisujem delove dobrih knjiga od srednje škole... Izvinjavam se i biblioteci i čitaocima, ali rekoh sebi, postoje i gore stvari koje ljudi rade knjigama, a oni koji pak primete "uši"odmah će se setiti da je to odlika knjiga koje bivaju dugo otvorene.

Friday evening... and life deserves a little respect

Bill Bryson's Big Bang: "Welcome. And congratulations. I am delighted that you could make it. Getting here wasn’t easy, I know. In fact, I suspect it was a little tougher than you realise.To begin with, for you to be here now trillions of drifting atoms had somehow to assemble in an intricate and curiously obliging manner to create you. It’s an arrangement so specialised and particular that it has never been tried before and will only exist this once.For the next many years (we hope) these tiny particles will uncomplainingly engage in all the billions of deft, co-operative efforts necessary to keep you intact and let you experience the supremely agreeable but generally under-appreciated state known as existence.Why atoms take this trouble is a bit of a puzzle. Being you is not a gratifying experience at the atomic level. For all their devoted attention, your atoms don’t actually care about you — indeed, don’t even know that you are there. They don’t even know that they are there. They are mindless particles, after all, and not even themselves alive."

Koliko me je samo puta ovaj Brajsonov uvod u Kratku istoriju bezmalo svačega razdrmao. Kaže B. Brajson dalje:

"Not only have you been lucky enough to be attached since time immemorial to a favoured evolutionary line, but you have also been extremely — make that miraculously — fortunate in your personal ancestry. Consider the fact that for 3.8 billion years, a period of time older than the Earth’s mountains and rivers and oceans, every one of your forebears on both sides has been attractive enough to find a mate, healthy enough to reproduce, and sufficiently blessed by fate and circumstances to live long enough to do so. "

Duhovito štivo primerenog naslova. Brajson me je vratio na školske početke, još jednom ispredavao "prirodu i društvo". Čitala sam ga uz glasan smeh na početku, malo kasnije me nervirao njegov smisao za humor, ali knjigu nisam ostavljala i na kraju priznala da ništa slično nisam čitala. Od tada malo više gledam nebo i zvezde (uglavnom petkom uveče). Kod nas izdala Laguna, preveo odlični Goran Skrobonja.